
Svođenje računa – tranziciona pravda u istorijskoj perspektivi
This book offers an analysis of transitional justice - retribution and reparation after a change of political regime - from Athens in the fifth century BC to the present
More...We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
This book offers an analysis of transitional justice - retribution and reparation after a change of political regime - from Athens in the fifth century BC to the present
More...
Articles collected in this volume, written mostly in the past five years, attempt to develop themes already articulated in the Les Frontières de la démocratie. The book deals with historical and political borders, as places where citoyenneté and la civilité are being challenged, as loose or firm battle lines where democracy could be tamed or gain new inspiration. It deals with ambiguity of the term »community«, as community of peoples, community of citizens, national community striving to become trans-national on various levels where it is being constructed and sometimes de-constructed. (From Preface)
More...
Razmišljanja o odnosu vazdušnog rata i pojma pravednog rata, razmišljanja kojima Karl Šmit (Schmitt) zaključuje svoj Der Nomos der Erde (to važno, ali često potcenjivano delo njegove zrele faze), mogla su da budu napisana kao reakcija na NATO bombardovanje Miloševićeve Jugoslavije. Ali ona su stavljena na papir pre više od pola veka. Sáma ta činjenica kao da potvrđuje uznemirujuću aktuelnost Šmita. Međutim, njegova aktuelnost dotiče sve aspekte jugoslovenske drame. I zaista – budući da on pojam političkog svodi na suprotnost prijatelj/neprijatelj i insistira na homogenosti države – Šmita slobodno možemo smatrati par excellence teoretičarom politike etničkog čiščenja, politike koju su, posle Miloševića, na jugoslovenskom tlu sprovodili svi sukobljeni nacionalizmi.
More...
Hannah Arendt was one of the foremost political thinkers of the twentieth century. This collection examines the themes of her multi-faceted work, from her theory of totalitarianism, revolution as a ‘new beginning’, conception of freedom, responsibility, guilty, and her controversial idea of the ‘banality of evil’. Each chapter examines the political, philosophical, and historical concerns which shaped Arendt’s thought, and which promoted her to become one of the most unapologetic champions of the modern political life in the Western traditions.
More...
Iako se slažem sa onim što mi se čini da su dva glavna stava iznesena u radu gospodina Fajnberga, moram priznati da imam određene teškoće sa tim tekstom. Slažem se sa oštrom razlikom koju on povlači između krivice i odgovornosti. »Kolektivna odgovornost«, kaže on, »samo je naročit slučaj posredne odgovornosti; posredna krivica ne postoji.« Drugim rečima, postoji odgovornost za ono što neko nije učinio; za takvo delo neko se može smatrati odgovornim.
More...
Hana Arent je želela da shvati šta ljudi čine i kako to što čine utiče na svet oko njih, da li on time postaje bolji ili gori. Svet pri tom nije zemlja ili priroda, nego je to čovekov svet, tvorevina koja nastaje među muškarcima i ženama, tvorevina na koju neprekidno utiče sve ono što ljudi čine kako bi prosperirali i opstali, ali na koju utiče i način na koji ljudi razmišljaju dok pokušavaju da izađu na kraj sa svojim postojanjem.
More...
U političkoj teoriji još uvek dominira shvatanje koje politiku i vlast povezuje sa nasiljem. Misao Hane Arent je jedinstven primer jer ona pokušava da razdvoji navodnu zajedničku osnovu nasilja i vlasti, i čak eskplicitno zagovara »eliminisanje teorijske redukcije vlasti na nasilje«. Upravo taj pristup je jedno od obeležja ove »kontraverzne« teoretičarke koju su često kritikovali da je nerealna, esencijalistička i čak – nepraktična. Mnogi kritičari su miljenja da je zaobišla realno iskustvo, koje ukazuje na to da je vlast strukturno i inherentno povezana sa nasiljem, te da je to razlog za njeno navodno zagovaranje utopijskog shvatanja politike kao neinstitucionalizovanog i nenasilnog procesa delovanja.
More...
Pitanje političke pravde, i s tim u vezi, lične, kolektivne, i međunarodne odgovornosti neposredno je pokrenuto nakon traumatskog iskustva sa različitim oblicima totalitarizma (»Moram da vas zamolim izraz lična odgovornost shvatite kao suprotnost političkoj odgovornosti koju svaka vlast preuzima za dela i nedela svojih prethodnika, a svaki narod za dela i nedela svoje prošlosti« – Hana Arent).
More...
Sa nestankom tri carstva-države i sa totalitarnim procesom, dislocirana je država kao institucija, kao stabilan okvir koji, u obliku carstva, osigurava temelj za mogućnost učešća u političkom životu. Zamenjena je državom-nacijom i totalitarnom državom čiji se princip više nije sastojao u tome da bude okvir, već proces pokreta destrukcije. Arentova najpre konstatuje istorijski prekid u okviru carstva-države, a zatim i njegovu transformaciju. Na taj način ističe značenje postojanja države kao okvira koji sadrži politiku. Iako prikazuje težinu prekida okvira države i njegove posledice u vidu pojave miliona osoba bez prebivališta i političke pripadnosti, ona prikazuje i da transformacija u državu-naciju nije rešila problem neophodnosti jednog stabilnog okvira za svako ljudsko biće i za društvo, okvira koji osigurava prebivalište i političku pripadnost i koji sadrži dinamiku političke moći – dominaciju, akciju – kroz koju se istovremeno konstituišu i politički subjekt i javni prostor.
More...
Hajnrih Fišer, priređivač prvog izdanja Morala i kriminala, veli u pogovoru da nijedna Krausova knjiga nije aktuelnija od ove, objavljene pre skoro šezdeset godina. To je sušta istina. Uprkos naklapanju o suprotnom, u osnovi građanskog društva ništa se nije promenilo. Ono se zločesto učaurilo kao da je po prirodnim zakonima večito, kao što je to nekada pozitivno i tvrdilo u svojoj ideologiji. Ono ne dopušta cenjkanje oko okamenjenog srca, bez kojeg nacionalsocijalisti ne bi mogli nesmetano da ubijaju milione, kao ni oko vladavine principa nad ljudima, koji je uzrok tog subjektivnog okamenjenja. Postaje flagrantnom potreba da se kažnjava ono što nije za kažnjavanje.
More...
Not long after the death of Jacques Derrida, the Institute for Philosophy and Social Theory and the National Library of Serbia organized a colloquium dedicated to the work and theoretical influences of one of the most important thinkers of the last century. The texts collected in the collection are focused on several topics (literature, art, philosophy and politics) and bring different receptions, readings, interpretations of Derrida's works. One of the goals of the collection is to examine the impact of Derrida's philosophy on these regions.
More...
Starting from the nineties, almost every Derrida’s lecture deals with constants as “Philosophy as an Institution”; “Institution of the Philosophy”; “Philosophical Institutions” and then, on August 23 2002 at Cerisy, he starts to treat the “Philosophical model of a contra-institution” or “The Model of philosophy as a contra-institution”. The aim of this paper is to present and determine the institution of philosophy in the context of dead of a philosopher.
More...
With a synergy between UN agencies, governments and global civil society sector that managed to build a number of international institutions of criminal justice in the 1990s and the challenges to this commitment in the 2000s, in this paper we ask about sustainability and viable mechanisms to support the work of international courts. Do we in present conditions have a general responsibility to support these institutions even as by-standers to distant conflicts, as opposed to specific responsibilities to our political communities that are protagonists in conflict? We address this question through an examination of Jacques Derrida’s texts that discuss transitional justice issues including the concepts of forgiveness, responsibility, cosmopolitanism and its relation to international institutions. The effort to create a new language of solidarity of global publics in support of international justice, as a sole mechanism securing sustainability of its institutions, following Derrida, will have to seek a significant role for the exercise of philosophy in this project.
More...
The author re-examines so-called “normativity problem” in the light of some Derrida’s provisional definitions of the concept of deconstruction. Alleged unbreakable connection between the elementary Derridian conception and the concept of normativity here is criticized with help of “open question argument”.
More...
For Derrida, the force is a constitutive factor of the law and violence is its phenomenological aspect. As force is not legitimate in the field of subject’s activity, it subsists only in field of generality as condition and reason in the same time, and closes the circle “against” and the circle of “negation” of the non-justice of the essence of sovereign violence.
More...
U organizaciji Katedre za filozofiju i sociologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Zenici i Centra za društvena i interreligijska istraživanja Univerziteta u Zenici, u Zenici je 22. decembra 2016. godine održan okrugli sto pod nazivom Aristotelovanje u povodu 2400 godina od rođenja starogrčkog filozofa Aristotela. Direktan povod za ovaj skup je proglašenje 2016. godinom Aristotela od strane UNESCO-a. O Stagiraninu su tako govorili poznavaoci njegove filozofije iz Bosne i Hercegovine i to: prof. dr. sc. Željko Škuljević (Filozofski fakultet Univerziteta u Zenici), prof. dr. sc. Miodrag Živanović (Filozofski fakultet Univerziteta u Banjoj Luci), prof. dr. sc. Damir Marić (Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu), prof. dr. sc. SpahijaKozlić (Pravni fakultet Univerziteta u Zenici), doc. dr. sc. Bernard Harbaš (Ekonomski fakultet Univerziteta u Zenici), prof. dr. sc. Nebojša Vasić (Filozofski fakultet Univerziteta u Zenici) i zenički književnik Aras Borić. Kako svjedoči Diogen Laertije, Aristotel (stgr. Ἀριστοτέλης, Aristotelēs; Stagira u Trakiji, 384. p. n. e. – Halkida, 322. p. n. e.) je rođen od oca Nikomaha i majke Faestide. Još dok je Platon bio živ, Aristotel je napustio učiteljevu Akademiju. Kasnije, kada se vratio, vidio je da je ona u rukama drugog učitelja pa je osnovao vlastitu školu u Likeju (Liceju), na jednom šetalištu gdje je običavao šetati s učenicima i tako im nekada držati predavanja i rasprave, odakle je ona dobila naziv Peripatetička škola (stgr. περιπατητικός, peripatetikos), dok je njegova filozofija prozvana peripatetičkom. Neki ipak smatraju da je naziv potekao od šetnji s Aleksandrom Makedonskim s kojim je razgovarao o filozofiji i drugim temama. Boravio je u Makedoniji na poziv Filipa Makedonskog kako bi poučavao njegovog petnaestogodišnjeg sina Aleksandra, a potom je stigao u Atinu i upravljao svojom školom nekih trinaest godina. U Aleksandru Makedonskom Aristotel je imao dostojnijeg učenika i vaspitanika nego što je Platonov Dionizije. Nakon toga se povukao u Halkidu i tamo umro od bolesti u dobi od šezdeset i tri godine. Prema pisanju Diogena Laertija za svog života je napisao ukupno 445.270 redova teksta.
More...
Knjiga Filozofija prava rezultat je, s jedne strane, mog višegodišnjeg filozofskog istraživanja i promišljanja fenomenâ koje pokriva ova disciplina praktičke filozofije, te, s druge, predavanja istoimenog predmeta i interaktivnog rada sa studentima završnih godina dodiplomskog studija Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici. Naravno, upućena je najviše njima – studentima Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici, kao i svim drugim studentima koji slušaju ovaj ili sličan predmet na pravnim fakultetima u Bosni i Hercegovini i široj regiji, te onim čitaocima koje zanima filozofska refleksija prava. U svakom slučaju, tokom pisanja ove knjige nastojao sam stil i metodologiju izlaganja tako prilagoditi kako bi ona uistinu bila udžbenik iz filozofije prava koji će pomoći studentima u savladavanju gradiva predviđenog nastavnim planom i programom. Takva orijentacija, bez obzira na brojne teškoće, podrazumijevala je zauzimanje jedne, uvjetno govoreći, nezavisne pozicije spram vlastitih vrijednosnih i svakih drugih stavova u i oko filozofije, posebice filozofije i aksiologije prava.
More...
Although the interpretation of legal rules has a direct impact on the content of judicial decisions, law of interpretation has not yet been the subject of a monographic study in Polish legal theory. The author describes the status of interpretative directives in various legal cultures (e.g. Poland, Spain, Australia, USA, Great Britain, Ireland and Latin America) and analyses the problems caused by enacting interpretative directives. She puts forward proposals for the creation of the law of interpretation and analyses the nature of interpretative directives. An important advantage of the work is the reference to a wide range of literature and jurisprudence from many jurisdictions.
More...
Dünya düşünce tarihine damga vuran pek çok filozof ve düşünür vardır. Ancak ‘‘bu düşündüklerimi sadece ben mi düşünüyorum’’ diye bir soran pek az düşünür vardır. Her anlamda gittikçe kötüye giden dünyaya inat, dünyada filizlenecek iyiliklerin peşini hiç bırakmayan bir aydındır Alev Alatlı. O’nun bu düşünce serüveninin temel taşlarını ‘‘Akıl, Ahlak, Adalet, Adap ve Aşk’’ ın oluşturduğu kadim değerler olduğunu söylemek mümkündür. Bunu yaparken de ‘‘karanlığın gözünün içine bakma’’ ‘yı hem kendine hem de bize tavsiye etmiştir. Matematik, ekonometri, istatistik, felsefe, ilahiyat eğitimleri ışığında aklî hicretini gerçekleştiren bir yazarın uyarıları, toplumun her ferdi için üzerinde düşünülmesi gereken bilgileri barındırmaktadır
More...