4.50 €
We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
Isaiah Berlin nikada nije pokušao izložiti svoju misao kao sustavnu teoriju. Galipeau je ustvrdio kako Berlin nije sustavni mislilac, dok je Michael Walzer upozorio kako sustav jednostavno nije Berlinov stil (Galipeau, 1994, 165). Dva su razloga zbog kojih Berlin nije sebi zadao da sustavno izloži i poveže svoje glavne argumente. Prvo, kao autor bio je zaokupljen različitim temama – poviješću političkih ideja, pitanjem slobodne volje i determinizma, problemom političke slobode, temom nacionalnog i kulturnog identiteta, odnosom prosvjetiteljstva i romantizma, te vrijednosnim pluralizmom – za koje nije smatrao da ih je nužno podvesti pod zajednički nazivnik. S druge strane, nije bio sklon sveobuhvatnim teorijama koje žele objasniti sveukupnu povijest čovječanstva i sve društvene odnose. Za Berlina, takve teorije neizbježno simplificiraju kompleksnost ljudskih motiva i djelovanja, najčešće do te mjere da gube sposobnost valjano ih objasniti. To objašnjava i zašto je Berlin odabrao esej kao idealnu formu prezentiranja vlastitih ideja te stoga nije, osim rane studije o Marxu, nikada napisao knjigu.
More...
This book offers an overview of different election systems, with their specific features, rules and methods. Case studies include Austria, Denmark, Ireland, Germany, UK, USA, Croatia and the European Union. With contributions by Martin Fehndrich and Wilko Zicht.
More...
The subject of this paper is the impact of the First World War on the emergence of the science of international relations. It is an attempt to confront once widely accepted hypothesis about the First World War being the most important social cause for the inception of the discipline, with the new, increasingly popular hypothesis that the roots can actually be tracked back to the 19th century. In the first part of the paper, the authors deal with the conventional history of discipline, namely the establishment of the Woodrow Wilson Chair of International Politics at the University of Aberystwyth in Wales in the spring of 1919 and the First World War as the main social cause. The second part lays down criticism of the idea that the First World War was of crucial importance for the development of the science of international relations as an independent academic discipline. Special attention is given to the thesis of global transformation in the nineteenth century and theorists who support this hypothesis.
More...
This essay is a review of the most important European peace science initiatives in the period between the two world wars, including their precursors from the 19th and the beginning of the 20th century. In the first part, the authors give an analysis of peace proposals suggested by the prominent pacifists, scientists and politicians of that time, who were deeply influenced by their experiences of the First World War. This section covers the analysis of international (peace education and the science of international relations) and national peace science projects, including both the First World War victorious (United Kingdom, France, etc.) and defeated powers (Austria and Germany). In the second and final part, authors come to the conclusions about correlations of the First World War and development of the peace science, about purposefulness of the respective interwar peace initiatives, and also offer an explanation regarding the alleged failure of those initiatives to prevent the Second World War.
More...
Książka zawiera eseje napisane w latach 2010–2014. Dotyczą one zajmowania się historią półwiecza od lat trzydziestych do osiemdziesiątych XX wieku przez uczestników życia publicznego w kilku państwach w Europie w okresie ich stowarzyszenia i akcesji do UE. Głównym motywem wydania ich razem było porównanie polityki wobec pamięci współczesnej Ukrainy oraz Litwy, Łotwy, Estonii (rozdział 3), Hiszpanii (5) i Chorwacji (6). Podobnie jak Ukraina, kraje te doświadczyły totalitaryzmu, wojeni/lub okupacji, a następnie, w ostatnim ćwierćwieczu XX wieku, stanęły wobec uczestnictwa w projekcie europejskim. W tej sytuacji odczuwały przeszłość zarówno jako źródło dumy, jaki brzemię, poszukiwały w niej z jednej strony symboli przydatnychdo zmagań w przyszłości, z drugiej zaś – uwolnienia od poczuciawiny. Państwa te jednocześnie budowały (lub odnawiały)swoją państwowość, wprowadzały demokrację parlamentarnąoraz podejmowały reformy gospodarczo-społeczne z zamiarem ugruntowania przemian po wejściu do UE. Pokonując trudnościi rozwiązując konflikty, ostatecznie wypracowały strategie prorozwojowe. Istotną rolę w przemianach, które stały się ich udziałem, odegrała determinacja dotychczasowych członków UE, aby przyjąć je do swego grona.
More...
The break out of the Ukrainian crisis in 2014 acted as trigger for a major paradigm shift in an ostensibly pacified East European security architecture. Previous signals following a long-term reconciliation of security objectives of the two key regional actors,NATO and Russia, were soon forgotten, East European flank being trapped under siege of new hybrid warfare. Transformed into the key word of new geopolitical and security challenges, hybrid war made the subject of prolific inquiries, mostly highlighting themes as grey propaganda, subversive electoral interventions, cyber terrorism and, last but not least,the weaponization of culture, identities and discourses. Despite the tendency to associate the hybrid mutation to a reinterpretation of Russia’s Cold War security dogma, present ascent of ambiguous and non-linear conflicts could engage a more complex filiation. In this context, the article aims to briefly discuss the implication of Russia vs. NATO long-term hybrid clash,exploring topics as sources of Russian hybrid strategy and consequences generate dicreasing tendency towards weaponization of globalization.Keywords:
More...
This study is dedicated to the 100th anniversary of the establishment of Romanian unitary national state, Great Romania, a much longer and complex process than it seems at first glance. Along with historical events, the geographic space and the population have played an essential role in the coagulation process of the Romanian national state. The merit of seizing and explaining these assets lies with great geopolitical-geographers such as Simion Mehedinți, Ion Conea (both were teachers at the Upper School of War, the ”Carol I” NDU precursor), Nicolae Al. Rădulescu, Vintilă Mihăilescu, Victor Tufescu and so on. These alone or in collaboration with specialists in fields such as history (Nicolae Iorga, Gheorghe Brătianu, Constantin Daicoviciu), demography and statistics (Anton Golopenția, Sabin Mănuilă), sociology (Dimitrie Gusti, Mircea Vulcănescu – the latter being also aphilosopher) have demonstrated the perfect logic of the constitution of the Romanian unitary national state. They also leaned on the essential natural components of the Romanian state,the well-known trio Carpathians - the Danube - the Black Sea, resuming the significant elements without which it would have been impossible to achieve the Great Romania.
More...
The first holistic monograph on the political and legal thought of Andrzej Maksymilian Fredro, a key Polish statesman and political writer in the mid-17th century. The book presents the main categories of Fredro’s thought by examining the tension between a republic and a monarchy, which constitutes the pivot of his reflection. This doctrinal conflict enables also to examine his economic, military and praxeological concepts. The author refers to the broad scope of Fredro’s writings and offers an original interpretation of the subject. // Pierwsza w literaturze przedmiotu monografia przedstawiająca całościowo myśl polityczno-prawną jednego z najbardziej znaczących pisarzy politycznych siedemnastowiecznej Rzeczypospolitej. Praca analizuje podstawowe kategorie myśli Andrzeja Maksymiliana Fredry przez pryzmat ustrojowej i doktrynalnej konfrontacji republiki z monarchią, ukazując również przełożenie tego konfliktu na gospodarkę, kwestie militarne i postulaty sprawnego działania. Autor w szerokim zakresie wykorzystał pisma Fredry, przedstawiając oryginalne ujęcie tematu.
More...
Moralna i politička vrednota tolerancije je središnja sastavnica liberalno demokratske političke kulture. Štoviše, stupanj zastupljenost tolerantnih praksi u javnome životu pouzdani je pokazatelj liberalne i demokratske zrelosti modernih pluralnih društava. Vrlina tolerancije ima različita teorijska utemeljenja i opravdanja. Značenja pojma tolerancije kreću se u širokom luku od pukog modus vivendi u održavanju zajedničkog životu, pa do raznovrsnih i složenih oblika priznanja vrijednosnih posebnosti društvenih skupina i pojedinaca. Jednako tako i tolerantne prakse, ovisno o različitim povijesnim i socijalnim konteksti¬ma te poljima djelovanja poprimaju različite oblike. Na toleranciju se danas pozivamo u privatnim, socijalnim i političkim odnosima.
More...
Studija Participacija građana/građanki u odlučivanju o javnim poslovima u jedinicama lokalne samouprave u Bosni i Hercegovini nastala je kao rezultat provedenog naučnoistraživačkog projekta čiji je nosilac Centar za istraživanje razvoja lokalne i regionalne samouprave Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. U realizaciji projekta sudjelovali su akademik Mirko Pejanović (kao rukovodilac Centra, inicijator i koordinator projekta) i akademik Slavo Kukić, profesori/ce: Univerziteta u Sarajevu (prof. dr. Elmir Sadiković kao voditelj projekta i prof. dr. Elvis Fejzić); Univerziteta u Tuzli (prof. dr. Najil Kurtić); Univerziteta u Istočnom Sarajevu (prof. dr. Zlatiborka Popov Momčinović); Univerzitet “Džemal Bijedić” u Mostaru (prof. dr. Rebeka Kotlo) i Sveučilišta u Mostaru (doc. dr. Ana Mari Bošnjak). Anketno istraživanje i unos podataka u SPSS program uradio je viši asistent na Fakultetu za upravu, mr. Hazim Okanović. Poseban doprinos u koncipiranju metodološkog pristupa i analizi rezultata empirijskog istraživanja dao je prof. dr. Najil Kurtić. Participativna demokratija zauzima posebno mjesto u savremenoj političkoj teoriji. U vremenu predstavničke demokratije kao dominantne demokratske forme pitanje sudjelovanja pojedinaca u politici i u procesima političkog odlučivanja postaje sve značajnijim. Pored slobodnog izbora predstavničkih političkih institucija, u svim demokratskim društvima postoje i razvijaju se instituti i različiti oblici neposredne demokratije. Politička participacija je pojam koji označava načine na koji pojedinci sudjeluju u procesima političkog odlučivanja. Najšire mogućnosti za ostvarenje ideala participativne demokratije građani imaju u lokalnim zajednicama. U njima ljudi zadovoljavaju najveći dio svojih svakodnevnih životnih potreba. Lokalne vlasti su građanima najbliže vlasti. Građani su najbolje informisani o radu lokalnih vlasti. Zapravo, građani/ke imaju neposredan interes i najšire mogućnosti da sudjeluju u procesima odlučivanja o javnim poslovima u svojim lokalnim zajednicama. Zbog toga su i mogućnosti za afirmaciju participativne demokratije i razvoj participativne političke kulture najveći u okvirima lokalnih zajednica O razvoju demokratije u jedinicama lokalne samouprave u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini napisane se brojne studije. Izvedena su i određena, iako parcijalna istraživanja. Međutim, ova studija holističkim i interdisciplinarnim pristupom, sintezom savremenih teorijskih znanja i rezultata empirijskog istraživanja, daje cjelovit uvid i relevantne naučne spoznaje o stvarnim dostignućima, nedostacima, ali i mogućnostima unapređenja institucionalnog okvira političke participacije građana u jedinicama lokalne samouprave u Bosni i Hercegovini. Strukturu studije čine dva osnovna dijela. Prvi dio studije čine autorski prilozi u kojima su elaborirani najvažniji teorijski aspekti političke participacije građana u Bosni i Hercegovini i u savremenom svijetu. U prilozima se tematiziraju pitanja participativne demokratije kao demokratske forme, ideala i političkog prava. Prenose se iskustva i prakse političke participacije u drugim evropskim zemljama i kompariraju sa bosanskohercegovačkim. Posebno se tematiziraju pitanja informativno-komunikacijskih aspekata participacije, rodne ravnopravnosti i učešća žena u politici. Ukazuje se na nužnosti revitalizacije lokalne demokratije, posebno u kontekstu razvoja savremenih digitalnih tehnologija. Specifične naučne kompentencije članova/ica istraživačkog tima omogućile su interdisciplinaran naučni pristup elaboraciji fenomena političke participacije građana/ki u lokalnim zajednicama. Teorijske analize i hipoteze u prilozima autora/ica su bile osnova za koncipiranje anketnog upitnika i provođenje empirijskog istraživanja. Drugi dio studije sadrži naučnu analizu rezultata provedenog empirijskog istraživanja. Istraživanje je provedeno u periodu oktobar – novembar 2021. godine, neposrednim anketiranjem građana/ki na prostoru osam opština i gradova Bosne i Hercegovine. Odabrani gradovi / opštine se bitno razlikuju u broju stanovnika i u stepenu socio-ekonomske razvijenosti. To su varijable koje u pravilu utiču na oblike i intenzitet političke participacije. Anketni upitnik je sadržavao 25 pitanja otvorenog i zatvorenog tipa. Anketirano je ukupno 1000 ispitanika, što je bio relevantan uzorak za testiranje postavljenih hipoteza. Interpretacija rezultata empirijskog istraživanja izvedena je kroz tri osnovne varijable. Prva je komunikacijska varijabla koja obuhvata pitanja koncepta informisanosti građana, njihovo zadovoljstvo komunikacijom sa lokalnim dužnosnicima te faktorima koji utiču na apstinenciju građana od procesa političke participacije. Druga je institucionalno-iskustvena varijabla građanske participacije. U okviru ove varijable analizirani su institucionalni / statutarni oblici građanske participacije i faktori koji utiču na uključivanje građana u participativne aktivnosti. Ovaj dio analize empirijskog istraživanja posebno se fokusira na pitanje očekivanja građana, u smislu njihove percepcije važnosti participacije, preferencije određenih oblika participacije, kredibilnosti poziva na participaciju, percepcije njihovih prava i sloboda te samopercepciju njihovih stvarnih mogućnosti uticaja na proces donošenja političkih odluka i oblikovanja javne politike u lokalnim zajednicama. Studija u cjelini daje nove naučne spoznaje i značajan naučni doprinos proučavanju razvoja lokalne samouprave u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini. Prema svom sadržaju studija može biti od velike koristi u razvoju predmetnih silabusa na fakultetima društvenih nauka, studentima, naučnoj i stručnoj javnosti. Rezultati istraživanja mogu pomoći institucijama vlasti u oblikovanju i razvoju novih zakonskih i statutarnih oblika građanske participacije u jedinicama lokalne samouprave, prilagođenih očekivanjima građana i potrebama savremenog društva.
More...
Postoje različite teorijske klasifikacije modela i tipova demokratije. U savremenom periodu demokratija se javlja u dva osnovna oblika: kao predstavnička / parlamentarna (pluralistička i elitistička) i kao klasična (neposredna) demokratija. Predstavnička demokratija kao dominantan oblik demokratije zasniva se na demokratskim načelima političke jednakosti u izboru predstavnika i kontrole javne vlasti. U savremenoj političkoj teoriji demokratija se kao oblik političkog uređenja kojim upravlja narod definira u užem i u širem smislu. U užem smislu demokratija obuhvata i atinski model demokratije, kao i modele neposredne demokratije koji su kasnije nastali (Held, 1990: 156). Antički Grci su spoznali da politička moć ima svojstvo da se širi, a način da se tome suprotstavi su vidjeli u razvijanju modela i ustanova neposredne demokratije. Sudjelovanje slobodnog građanina u odlučivanju o javnim poslovima smatrano je posebnom vrlinom i obavezom koja pomaže zajednici, ali i ličnom razvoju pojedinca. (Hague, Harrop, 2014: 183) Mada je antički model neposredne demokratije oduvijek smatran osnovnom inspiracijom u zapadnoj političkoj misli, sa nastankom moderne nacionalne države u periodu nakon Američke revolucije (1775-1783) nastupilo je doba liberalne predstavničke demokratije.
More...
Demokracija je, nema dvojbi, jedan od najeksploatiranijih pojmova suvremenog svijeta. Uostalom, XX. stoljeće i prva desetljeća stoljeća u kojem živimo će biti upamćeni kao stoljeća demokracije – vrijeme u kojem je ona postala svojevrsni globalni standard.
More...
Forming of political parties in Europe is related to forming of civil and social norms as well as civil legal relations. Closely associated with the mentioned, the foundations of liberal democracy were set. Since the end of feudal relations did not occur at the same time on the territory of former Yugoslav countries, multiparty political organization of the society developed in different time periods. This paper deals firstly with political and party life in Bosnia and Herzegovina from the beginning of the 20th century up to modern times. Social situation in the neighbourhood is also considered in the context of significant interdependency and affinity with political relations in Bosnia and Herzegovina. Irrespective of social and economical relations and social situation in which the political parties in Bosnia and Herzegovina arose, functioned and stopped working under certain name, they all had one mutual characteristic that might be determined as an attempt of national establishment and national identification (Bosniak, Croatian and Serbian identity) within multiethnic Bosnia and Herzegovina and their constitutional equality.
More...
In modern public and private law, the institutes of mandate and representation are closely related. With more terminological than conceptual variations, the elements with which one tries to 'cube' the link between them, are the obligation and authorization to act on behalf of others. In Italian in legal jargon, a distinction is made (in the Civil Code) between orders (mandates) without representation and with representation, and, with regard to the latter,is distinguished (in the Constitution) free mandate, i.e. without obligation (“unbound”) imperative mandate, i.e. bound, which is not found in current Italian law, because it is not compatible with the "system" of which it is a part. In the German legal dictionary, an order (Auftrag) is only an obligation to act for the principal, while a representation (Vertretung, Repräsentation) is only complete power or power of attorney (Vollmacht) to act on behalf of the person to be represented. Modern doctrine attributes this connection to Roman law.Our assumption is that the connection between the two institutes is the fruit of modernity manipulation preceded by long-term preparation in the Middle Ages and in modern times. Indeed, in our opinion, in Roman law, in the first half of the 19th century, the institution of representation simply did not exist and the institution of mandate includes together and without the possibility of separation the obligation of the principal to act for the principal and the power of attorney to do so. The first sign of the institute from which the representation will develop, on the contrary, it can observed at the end of the 13th century, when King Edward I released the mandates of the Municipalities in the Parliament of England from the obligation to follow the instructions, giving the mandates the power that was called plena potestas. For theoretical development it will be necessary to wait for the appearance of Thomas Hobbes in the 17th century, who constructs Leviathan by elaborating the legal categories of persons and representations.Hobbes's elaboration will be grafted onto Roman law, thus radically reinterpreted, by Carl Friedrich von Savigny. We propose to investigate how Savigny's work was completed - with the decisive help of the positivist Paul Laban - by Bernhard Windscheid, by erasing the Roman concept of mandate.
More...