We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
Na putu po Indiji, 20. travnja 2016. preminuo je publicist Janko Bučar. Rođen je 26. lipnja 1952. u Barovki kod Jastrebarskog. Diplomirani je pravnik, radio je u Hrvatskoj narodnoj banci, bio je dragovoljac Domovinskog rata, član brojnih kulturnih udruga, među njima i Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne. Istaknuti je humanist i društveni radnik s velikim brojem prijatelja. Darovao je krv čak 222 puta. Autorom je petnaestak književnih djela: Misli opasnog čovjeka, Domovinski rat kroz smijeh do suza, Svaki dan ljubav, Nepopravljive misli, Iz neispranog mozga, Anegdote i misli Tina Ujevića, Hrvatski književnici u anegdotama, Anegdote i misli Antuna Gustava Matoša, Susreti s braniteljima INA NAFTAPLINA KVIN-a, Pisma iz vedrine duha, Riječi opasnog čovjeka – Kakvi su to socijalni i ostali demokrati, koji su progonili socijalne i ostale demokrate?, Susreti s velikim Otom Reisingerom, Molba nad molbama, a s Tomislavom Supekom je suautor knjiga anegdota Veselo vino i Istinite lovačke – časna riječ…
More...
Kažu da čovjek živi poslije smrti onoliko koliko živi sjećanje na njega i njegovo djelo, zapravo na onu ostavštinu koja je ostala iza njega. Kad čovjek ode prvotno je to gubitak za obitelj i prijatelje, a potom i za sredinu u kojoj je živio, radio i stvarao. Koliko će svijet prepoznati nečiji doprinos ovisi o mnogo čemu, ponekad ne toliko o težini, dubini ili istančanosti autorovog djela koliko o samoj sreći te naklonosti okruženja
More...
Slutio je Jozo skori kraj… Pobolijevao je zadnjih godinu i pol. Bio po bolnicama. Pobolijevao, ali bilo je nade. Da je stvar ozbiljna naslutio sam početkom studenog 2016. kad me nazvao i zamolio da mu Marko Tokić i ja napišemo recenziju za novu knjigu priča, a napisat će i Mate Kovačević – i da požurimo! Da piše, znao sam, rekao mi je. Poneku od tih priča se dalo pročitati i u Svjetlu Riječi. Na Dušni dan e-poštom stiže rukopis (Ljudi i tice) i uz njega poruka: „Dragi rodijače, evo ti rukopis, a Ti znaš što ti je činiti...! Pozdrav Tebi i Tvojima – Jozo Mašić.“ (Otkad se poznajemo nismo se imenom zovnuli, samo „rodijače“, učvršćujući tako rodbinske i prijateljske veze). Dakle, „Dragi rodijače, evo ti rukopis, a Ti znaš što ti je činiti...!“ A činiti je bilo proslijedi Marku rukopis i dajte recenzije što prije.
More...
Uvijek je teško govoriti o riječi. Moguće je da se o tom najbolje i najviše govori šutnjom. Dragan Šimović i ja družili smo se u njegovoj Škrinji i uglavnom šutjeli. Pokatkad koja riječ: o nevažnom, nebitnom, vremenu, životu, gluposti, smislu i besmislu, poeziji i piscima, djeci, ranjenom čovjeku, praznini... I svemu i svačemu. I ničemu. S dugim šutnjama. Monolozima onoga koji je kao imao potrebu nešto reći. Rijetki dijalog. I beskrajna ugodna šutnja uz nešto da se ne sidi onako, a to što se pije uglavnom i nije bilo na prvom mjestu jer davno su izgleda prošla ona vremena kada je čovjek pio jer je žedan. Da budem iskren, nisam nešto osobito čitao što je napisao moj prijatelj Dragan Šimović, znao sam da piše, znao sam i da druge potiče pisati, znao sam iz onoga što je pokatkada govorio da zna o toj muci mnogo, i još mnogo više nego je govorio.
More...
Jedan od govora na nedavnoj sahrani Roberta Bolanja održao je Horhe Eralde, glavni urednik izdavačke kuće „Anagrama“,poznat pre svega po tome što kultna španska književna nagrada nosi njegovo prezime.
More...
In memoriam: profesor emeritus Pavli Haxhillazi
More...
U srpskoj umetnosti Cvetko Lainović će biti zapamćen kao slikar belog prostranstva i kao crtač krhkih crnih linijskih tvorevina. Na jedan minimalistički način Lainović je sa svega nekoliko linijskih tragova uspevao da ostvari izuzetne emocionalne izlive. Senzibilnosti njegovog crtačkog dara se moglo verovati – on nikada nije težio larpurlartističkoj egzibiciji. Linija Cvetka Lainovića je dominirala belinom – ona je jedino sredstvo iskaza, povučena je rukom umetnika ali i rukom umetnikove sudbine; ona je u svojoj elegantnoj tromosti, poput kardiogramskog zapisa registrovala titraje njegovog srca i objavljivala njegova ekspresivna stanja...
More...
Raznoliki su i trajni tragovi Čedomira Mirkovića u sećanjima onih koji su ga poznavali, poštovali i voleli. Nimalo slučajno, onaj koji je o tolikim pesnicama pisao biva i sam junak poneke novonapisane pesme. Kao što i poneka nova knjiga proze čuva iznad ili ispod svoga naslova njegovo ime, a među svojim koricama njegove za nas i naše vreme kovertirane poruke.
More...
